DOJMOVI S DREAMFORCEA 2019. - ŠTO JE TO DREAMFORCE I ZAŠTO TREBATE OTIĆI NA NJEGA?

 

 

Dreamforce je najveća softverska konferencija na svijetu koju je ove godine posjetila 171 tisuća sudionika da osjeti pozitivnu energiju koja prati to događanje i prisustvuje na nekom od čak 2700 predavanja i radionica koje se tamo održavaju.

U toj masi od 171 tisuće ljudi ove su se godine našla i tri HSM-ovca: moj brat Juraj, naš Salesforce konzultant Dejan i ja. Meni je ovo bio već drugi Dreamforce, a kolege su imali zadovoljstvo prisustvovati na konferenciji prvi puta.

Konferenciju Dreamforce održava naš partner Salesforce, sjajna tvrtka u svakom pogledu i uvjerljivi svjetski predvodnik u području CRM-a koja je pametnim akvizicijama u posljednjih nekoliko godina postala predvodnik i u području digitalnog marketinga i poslovne inteligencije. 

Ovogodišnja konferencija održavala se, kao i inače, u San Franciscu, gdje se nalazi i sjedište tvrtke.

Salesforce je trenutačno s nešto više od 8 tisuća zaposlenika samo u San Franciscu (35 000 diljem svijeta) ujedno i najveći poslodavac u San Franciscu, što je posebno impresivno s obzirom na činjenicu da su u San Franciscu i sjedišta velikih svjetskih tehnoloških divova, kao što su primjerice Uber, Lyft, Airbnb, Twitter i Fitbit, ali i „tradicionalnih“ tvrtki kao što su banka Wells Fargo te proizvođači odjeće Levi Strauss i Gap.

Što se tiče San Francisca, to je iznenađujuće mali grad s malo manje od 900 tisuća stanovnika, dakle, nešto manje nego u Zagrebu. Bez obzira na njegovu veličinu, grad je svakako jedan od najpoznatijih američkih gradova s mnoštvom znamenitosti, kao što su most Golden Gate  i zatvor Alcatraz.

Vizurom grada od ove godine dominira Salesforce Tower, najviša građevina u San Franciscu i druga najviša na zapadnoj obali SAD-a.

Nije mi namjera zaglibiti previše u putopis, ali podijelit ću s vama i nekoliko fotografija…

 

Juraj i ja s Adamom, jednim od najkvalitetnijih suradnika u posljednjih nekoliko godina, voditeljem Salesforce partnerskog programa za našu regiju. Nismo li fotogenični? 🙂
Dan za razgledavanje prije Dreamforce-a. Dejan, Juraj i ja s mostom Golden Gate u pozadini.
Pogled iz Salesforce Towera. Lijepa panorama grada s Alcatrazom u gornjem desnom kutu.

 

Ne bi bio užitak meni pisati, a ni vama čitati izvještaj sa svih predavanja koja sam tamo vidio i čuo, pa ću se usredotočiti na znanja koja sam tamo stekao.

Popis pet najboljih stvari na Dreamforceu:

 

1. Diversity is not charity (Raznolikost nije milostinja).

 

Bivši (i, koliko sam čuo po komentarima domaćih, neprežaljeni) predsjednik SAD-a Barack Obama bio je jedan od nekoliko desetaka slavnih govornika na konferenciji (uz Appleova CEO-a Tima Cooka, Guccijeva CEO-a Marca Bizzarrija,  nogometaša Davida Beckhama, košarkaša Stepha Curryja, glumice Emilije Clarke…). Budući da do Dreamforcea nisam čuo ni jedan cijeli govor Barracka Obame, iznenadilo me u kojoj je mjeri riječ o spektakularnom govorniku i sigurno najboljem kojeg sam imao prilike slušati. O politici nije uopće pričao, nego o važnosti raznolikosti ljudi (na temelju rase, spola, vjere, obrazovanja i sl.) u poslovnom okružju. U Americi (a situacija nije mnogo drugačija ni u Hrvatskoj) osnivači ili direktori velikih tvrtki (koji su opet tipično oženjeni bijeli muškarci koji su završili fakultete sa sveučilišta koji su članovi Lige bršljana (engl. „Ivy League“) okružuju se sebi sličnima (oženjenim bijelim muškarcima koji su završili iste fakultete) s kojima lako „pronalaze zajednički jezik“. Ono što ne shvaćaju je da na taj način gube različite poglede na tržište i smanjuju si šanse da se sjete nečeg novog, jer svi za tim stolom jednako razmišljaju. Ova lijepa misao „Diversity is not charity” znači da zapošljavanje različitih ljudi nije plemenita gesta nego mudra poslovna odluka. 

 

2. For each of us to succeed, we all need to succeed together

(Da bi itko od nas uspio, svi moramo uspjeti zajedno). 

 

Jedna od najvažnijih misli Dreamforcea je ideja da trebaš pomagati drugima i primati pomoć od drugih ako želiš uspjeti. Jedna dobra manifestacija toga su radionice „Circles of Success“ koje su koncipirane tako da o nekoj temi (npr. uporaba nekog Salesforce proizvoda ili neke općenitije poslovne teme) raspravlja nekoliko ljudi oko okruglog stola. Osoba iz Salesforcea moderira razgovor, ali većinu vremena razgovaraju korisnici i nekako se uvijek složi neka „zdrava“ kombinacija više i manje iskusnih klijenata. Osoba koja je svojim iskustvom i znanjem pomogla manje iskusnim kolegama na jednom „Circle of Successu“ odlazi na sljedeći i bude taj koji postavlja pitanja.

 

3. Nije bitna cijena, bitan je odnos uloženog i dobivenog.

 

Razgovarao sam s jednim gospodinom iz Izraela koji je imao štand na Dreamforceu. Štand nije bio posebno velik (3 m x 3 m) ni na najboljoj lokaciji i koštao ih je 65 000 USD za četiri dana konferencije. Bez obzira na to, rado se vraćaju na Dreamforce svake godine i već planiraju nastup za sljedeću godinu. Razlog zbog kojeg se vraćaju nije onaj standardni način razmišljanja „moramo biti tu jer su svi tu“, nego su izračunali da im se isplati. Ove godine prikupili su 4000 poslovnih kontakata (što ispada oko 160 dolara po kontaktu), a u njihovu je poslu „skupi” štand bolji kanal za prikupljanje kontakata nego „jeftini” Google Ads gdje im treba oko 500 dolara po kontaktu. Ako ili kada se omjeri promijene, donijet će stratešku odluku da neće dolaziti na Dreamforce, nego će se usredotočiti na nešto što im donosi bolje prihode.

 

4. Posao ne mora biti dosadan, kao ni poslovne konferencije.

 

Najveće oduševljenje vjerojatno izaziva to što je konferencija zapravo iznimno zabavna. Većina predavanja na konferencijama na kojima sam dosad bio je u suštini dosadna i svodi se na to da predavač vrti PowerPoint slajdove i priča o nekoj popularnoj temi (biraj: 4. industrijska revolucija, digitalna transformacija, blockchain, big data i sl.), a publika sjedi, tipka mailove i razmišlja o tome koliko su mailova tek mogli poslati da su ostali na poslu. Ovdje je sve na razini spektakla. Predavanja su dinamična i dojmljiva, a primjerice, na kraju glavnog keynote predavanja na pozornici se pojavila sjajna glazbenica Alicia Keys kako bi odsvirala i otpjevala nekoliko pjesama. Osim toga, nekom su čarolijom uspjeli postići da se ozbiljni poslovni ljudi na tih nekoliko dana opuste. Naime, slikaju se s maskotama, lijepe naljepnice s kojekakvim životinjama na  prijenosna računala, igraju igre i skupljaju razne plišane igračke. I svakako smo dobili nekoliko ideja kako da unaprijedimo svoja događanja.

 

5. Slavljenje uspjeha umjesto „…, ali…“

 

Hrvati su možda viceprvaci svijeta u nogometu, ali su prvaci svijeta u kuknjavi. Teško je reći zašto je to tako, ali Hrvat će rijetko kada reći nešto pozitivno, a da odmah nakon toga ne uslijedi neka kuknjava koja tomu umanji vrijednost. A to nema nikakve praktične primjene, jer onaj koji kuka ne očekuje niti ne želi pomoć ili savjet. Dat ću i nekoliko klasičnih poslovnih primjera (iako se to prenosi i na privatni život). Primjeri su: „Prodaja nam je napokon krenula, ali tko će sada pripremiti sve fakture“, „Dobio sam promaknuće, ali žao mi je da sam ga morao toliko čekati“, i „Napokon smo potpisali veliki projekt, ali sada ga trebamo isporučiti.“ Loša posljedica toga je da si ne dopuštamo da uživamo u uspjehu ni u mjeri koliko nam je potrebno da udahnemo zraka i završimo rečenicu. Amerikanci su puno pozitivniji i konkretniji. Reći će nešto poput „Napokon smo potpisali onaj veliki projekt! Bit će tu puno posla, hajde da sjednemo i dogovorimo se kako ćemo ga isporučiti.“ Razlika je mala, a opet golema. Ne možeš starog konja naučiti nove trikove, pa ću ja vjerojatno po starom, ali trudit ću se to ispraviti kod mlađih kolega.

 

Sada sam opet doma nakon 12-satnog leta iz San Francisca, pa ajmo sada klasično hrvatski na maloprije spomenutu „…, ali …“ frazu.

 

Popis pet stvari koje nisu baš idealne. Dreamforce je najbolja i najzanimljivija softverska konferencija na svijetu, ali...

 

1. … svugdje je gužva.

 

San Francisco u stvari je relativno mali grad (manje od 900 tisuća stanovnika u gradu i okolici), pa je gužva uvijek prisutna, a još se naravno i poveća kada po centru istovremeno krene hodati 171 tisuća novih ljudi. Iako je organizacija zbilja sjajna, bilo je gužve na popularnijim predavanjima i u redovima za hranu (jer treba nahraniti toliku masu ljudi u sat-dva koliko traje pauza za ručak). Nema tu neke pameti, kada već pola sata stojiš u redu za ručak, razgovaraj s nekim pored sebe ili obraduj nekog od kolega u Zagrebu kasnovečernjim mailom ili pozivom u vezi s nečim što te inspiriralo ili nekom novom idejom koju si dobio.

 

2. … daleko je.

 

Ako se odlučite na putovanje iz Europe, možete računati na let od 12-ak sati (uz moguće presjedanje i dodatno čekanje leta u zračnoj luci). S time dolazi i promjena 10-ak vremenskih zona i neizostavni „jet lag“. Znam da je teško, ali što god radili, kada dođete u San Francisco, nemojte zaspati prije normalnog vremena za spavanje. Dobra taktika je i doći u San Francisco dan-dva prije Dreamforcea pa da imate vremena za oporavak i turističko razgledavanje.

 

3. … interes za konferenciju je golem, a zbog kapaciteta grada ograničen je broj karata.

 

Svakako razmislite o kupnji karata čim prije. Nakon objave početka prodaje karata mi smo se dvoumili nekoliko dana i sve su se karte rasprodale u rekordnih tjedan dana. Do karata smo uspjeli doći tek nakon nekoliko pokušaja obraćanja različitim odjelima u Salesforceu, a ustupak su nam napravili kao partneru. Hoćemo li ići na Dreamforce ili ne ove godine planiramo odlučiti već sredinom godine.

 

4. … toliko je mnogo dobrih predavanja da je gotovo nemoguće odabrati na koja predavanja otići.

 

Neke tvrtke, nazvat ćemo ih „štreberske tvrtke“, tjednima unaprijed dogovaraju svoju „strategiju za Dreamforce“ i tko će ići na koja predavanja. Druge  tvrtke, nazvat ćemo ih „cool tvrtke“, svoju „strategiju za Dreamforce“ dogovaraju u pubu prije sljedećeg dana konferencije. Jedni i drugi na kraju čuju nešto  zanimljivo, a nešto propuste. Jedino je bitno ako vas ide više da se razdvojite i pametno podijelite. Inače gubite mogućnost umrežavanja, što je možda i najvažniji dio konferencije.

 

5. … nitko nema vremena za tebe. 

 

Iako su manje-više svi s kojima si u interakciji (na primjer ekipa iz Salesforcea i izlagači na štandovima) nasmijani i djeluju zainteresirani za to o čemu pričaš, sigurno je da im interes ne traje dugo, naročito ne ako prilazite nekom od predavača kad je na predahu nakon predavanja. Moja preporuka bila bi da kada ćete nekome prilaziti vrlo jasno definirate zašto ste mu prišli i zašto bi njega bilo briga za vas i da to ne traje dulje od 10 sekundi. (Izmišljeni) primjer za to bio bi npr. „Mi smo tvrtka specijalizirana za uvođenje Salesforcea u  tvrtke koje se bave proizvodnjom voća i vaše rješenje koje integrira Salesforce s rješenjima za upravljanje plantažama čini mi se kao sjajno rješenje za jednog našeg velikog klijenta. Možemo li razmijeniti posjetnice pa da popričamo zajedno s klijentom ako se pokaže da ima interesa/budžeta za to?“ U toj situaciji dobivate posjetnice i dogovarate iduće korake. Ako nemate jasnu viziju zašto im se javljate, dobivate uključenje na glasilo i šansu da pokušate isto nagodinu.

I na kraju…

 

Toliko od mene zasada. Nadam se da sam vas, ako niste bili, ponukao na razmišljanje da otiđete dogodine, a ako ste bili, podsjetio na na neke lijepe stvari koje ste tamo doživjeli.

 


piše:
Jakov Urbanke, COO, HSM informatika